Bol...
Bol, tuga,
samoca… Nalazim se u tamnici, zakljucana, a kljuca nema nigde. Da li sam ja ta
koja je samu sebe oterala u tamnicu ili su krivi drugi? U meni se nalazi gomila
tuge, ali suze nikako da krenu. Osecam nemir i strah u isto vreme. Nemir se
javlja zbog proslosti, a zbog istog razloga se javlja i strah. Ceo zivot sam se
plasila prevare i izdaje, a na kraju sam ja ispala glavni zlocinac uz pomoc ove
dve pomenute radnje. Da li su ova osecanja kazna, da li je moja karma
jednostavno toliko losa? Pitam se do kada cu ispastati zbog svog greha.
Povrediti osobu koja te voli nekada mi se cinilo laksim neko raskinuti vezu sa
tom osobom. Prevarila sam, pa raskinula. Pitam se zasto nisam mogla da uradim
samo ovo drugo. Secam se da sam u trenutku kada sam varala mislila da sam
najsrecnija osoba na svetu, pitam se gde je sada ta sreca?! Odbija me neko ko
mi se jako svidja, osoba koja u svakom trenutku moze izazvati osmeh na mom
licu. Svesna sam toga da on nije ozbiljan, da je igrac, ali zasto mi se onda on
svidja? Mozda je to sve zbog gore pomenute karme. Vraca mi se strah od samoce,
isti onaj strah koji je on osetio kada sam ga gurnula u provaliju iz koje te
moze izvuci samo ljubav. Njega je izvukla, ali kada ce mene? Koliko cu jos
trpeti posledice svoje igre, koliko ce jos trajati ova tisina? Ne znam kolika
je kazna za one koji varaju, samo znam da je bolna. Kako se iskupiti, sta
uraditi da bi se ova tamnica otkljucala? Mozda treba cekati osobu kod koje se
taj kljuc nalazi ili se mozda taj kljuc nalazi u mojim rukama samo ga ja ne
vidim? Sloboda jeste ono sto sam zelela, ali ne mozes uzivati potpuno u njoj
znajuci da si do nje stigao na sasvim los nacin. Koji je to put kojim treba
poci da bih se sklonila od ove samoce? Postoji li neki odredjeni put kroz koji
moramo proci sami ili moramo cekati nekoga ko ce nam taj put pokazati? Ako je
sve ovo moja kazna prihvatam, ali sve sto zelim je da mi neko kaze koja je
kaucija za ovu kaznu i da li uopste ta kaucija postoji.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi